Ezekiel 28

1Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 2Sine čovječji, reci knezu Tirskomu: ovako veli Gospod Gospod: što se ponese srce tvoje, te veliš: ja sam Bog, sjedim na prijestolu Božjem usred mora; a čovjek si a ne Bog i izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim; 3Eto mudriji si od Danila, nikaka tajna nije sakrivena od tebe;

4Stekao si blago mudrošću svojom i razumom svojim, i nasuo si zlata i srebra u riznice svoje; 5Veličinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnožio si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim;

6Zato ovako veli Gospod Gospod: što izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim, 7Zato, evo, ja ću dovesti na tebe inostrance najljuće između naroda, i oni će istrgnuti mačeve svoje na ljepotu mudrosti tvoje, i ubiće svjetlost tvoju.

8Svaliće te u jamu, i umrijećeš usred mora smrću pobijenijeh. 9Hoćeš li pred krvnikom svojim kazati: ja sam Bog, kad si čovjek a ne Bog u ruci onoga koji će te ubiti? 10Umrijećeš smrću neobrezanijeh od ruke tuđinske; jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.

11Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 12Sine čovječji, nariči za carem Tirskim, i reci mu: ovako veli Gospod Gospod: ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti, i sasvijem si lijep. 13Bio si u Edemu vrtu Božjem; pokrivalo te je svako drago kamenje: sarad, topaz, dijamanat, hrisolit, onih, jaspid, safir, karbunkul, smaragad i zlato; onaj dan kad si se rodio načinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale.

14Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti bješe na svetoj gori Božijoj, hođaše posred kamenja ognjenoga. 15Savršen bješe na putovima svojim od dana kad se rodi dokle se ne nađe bezakonje na tebi.

16Od mnoštva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, i griješio si; zato ću te baciti kao nečistotu s gore Božje, i zatrću te između kamenja ognjenoga, heruvime zaklanjaču! 17Srce se tvoje ponese ljepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svjetlošću svojom; baciću te na zemlju, pred careve ću te položiti da te gledaju.

18Od mnoštva bezakonja svojega, od nepravde u trgovini svojoj oskvrnio si svetinju svoju; zato ću izvesti oganj ispred tebe, koji će te proždrijeti, i obratiću te u pepeo na zemlji pred svjema koji te gledaju. 19Svi koji te poznaju među narodima prepašće se od tebe; bićeš strahota, i neće te biti dovijeka.

20Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 21Sine čovječji, okreni lice svoje prema Sidonu, i prorokuj protiv njega, 22I reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na tebe, Sidone, i proslaviću se usred tebe, i poznaće se da sam ja Gospod kad izvršim sudove na njemu i posvetim se u njemu.

23I poslaću pomor u nj, i krv na ulice njegove, i pobijeni će padati usred njega od mača, koji će navaliti na njih sa svijeh strana, i poznaće da sam ja Gospod. 24I neće više biti domu Izrailjevu trn koji bode ni žalac koji zadaje bol više od svijeh susjeda njihovijeh, koji ih plijene; i poznaće da sam ja Gospod Gospod.

25Ovako veli Gospod Gospod: kad skupim dom Izrailjev iz naroda među koje su rasijani, i posvetim se u njima pred narodima i nasele se u svojoj zemlji koju dadoh sluzi svojemu Jakovu, Tada će živjeti u njoj bez straha, i gradiće kuće, i sadiće vinograde, i živjeće bez straha kad izvršim sudove na svjema koji ih plijeniše sa svijeh strana, i poznaće da sam ja Gospod Bog njihov.

26